Upravo sam na prvom programu HRT-a, u emisiji Život uživo, čula interesantnu tezu. Gospodin Grbin, ako sam dobro zapamtila ime, je zastupnik talijanske manjine u skupštini grada Zagreba, ali i duhovni liječnik koji se u postupku iscjeljivanja koristi vodom! Vjerujem da je većini poznato da se smatra da je voda medij koji ima sposobnost memoriranja. Na taj način voda koja se nalazi u okružju koje je nabijeno negativnim emocijama (bijesom, mržnjom, ljutnjom…) postaje i sama negativna. Naravno vrijedi i obratno, ako je okružje pozitivno i voda postaje pozitivna! Smatram da memorija vode doista postoji. Nedavno je toj temi bila posvećena i izvrsna emisija Na rubu znanosti, a na prostorima Hrvatske najviše se njome bavi g. Drago Plečko. Gospodin Grbin je naveo za primjer ”negativne” vode onu vodu koja se nalazi u prostoru gdje se sluša heavy metal glazba!!!
Još jedno stereotipno mišljenje o heavy metalu i ljudima koji ga slušaju…
Nije ni potrebno naglašavati da nije sva metal glazba obojena negativom i brutalnošću. No, mislim da je problem negdje drugdje. Ignoriranje negativnih stvari u životu neće promijeniti svijet. Na kraju krajeva, rat, agresija, mržnja, demoniziranje su svugdje oko nas i bendovi koji o tome progovaraju u svojim pjesmama odašilju značajnu poruku svima.
Trebali bi je prepoznati i barem se potruditi shvatiti je…tek tada nećemo olako klasificirati život i njegove bezbrojne odraze kao pozitivne ili negativne. Ovaj post bi mogao biti i komentar na post gospoda u kojem piše o LHP-u i RHP-u. Moje je mišljenje da u životu ne postoje podjele, ljudi su ti koji ih stvaraju i žive. LHP i RHP čine nerazdvojivu cjelinu poput ying-yanga! Na kraju bih napomenula da u mom životu osim metal glazbe postoje i drugi glazbeni pravci, npr, jazz. Tako da nisam vrsan poznavalac metal bendova, ali trudim se! Raspon na ljestvici metal zvuka kreće mi se od Anatheme preko Korna do In Flamesa…toliko za ovaj popodnevni post i pozdrav svima!