Već duže vrijeme me zaokuplja tema o kojoj ću pisati u ovom postu.Naime, radi se o tome da me jednostavno impresionira činjenica da sve više i više kvalitetnih bendova dolazi sa sjevera iz skandinavskih zemalja , ali da me netko ne shvati krivo , ne smatram da su dobri bendovi isključivo iz tih zemalja.
Vjerujem da kad vam neko spomene imena tih država prvo mu padne na pamet ( govorim u kontekstu metal muzike ) Black ili Death metal…no, oni su toliko razvili svoju kreativnost da danas možemo čuti sve više različitih stilova metala sa tih prostora. Trend je udruživanje pojedinih članova različitih bendova u stvaranju novih projekata ( bendova ) i međustilova, recimo bend Audrey Horne koji je proizašao iz , među ostalima , bendova Gorgoroth i Enslaved ( Black metal ) , a rezultat je nešto u stilu Alice in Chains, te Faith No More ( i odlično zvuči ! ). Posebno mi je zanimljivo to da ima masu kreativnih pojedinaca, te ” one-man” bandova kao recimo legendarni ( pokojni ) Quorthon ( Bathory ), Dan Swano ( Edge of Sanity ,Nightingale , Bloodbath… ), Peter Tatgren ( Hypocrisy , Pain ), Tuomas Saukkonen ( Before The Dawn, Dawn of Solace… )…to su tek neki za koje sam ja čuo. Naravno da moram spomenuti i takozvanu ” Švedsku školu Death metala ” među kojima su Entombed, Dismember, te Unleashed i veoma razvijenu scenu Gothenburga sa bendovima poput In Flames , Dark Tranquility i At The Gates među ostalima…
Htio bih povući paralelu sa našom ” scenom ” pa se upitati: zašto, recimo, jedna Finska sa oko 5 milijuna stanovnika ima oko 500 metal bendova među kojima je, barem, 50 svjetski poznatih od kojih su : Amorphis, Apocalyptica, Sentenced, Nightwish, Stratovarius…itd. Što se to događa kod nas da ne možemo ” izroditi ” neki ” svjetski ” bend? U čemu je problem…našoj teškoj socijalnoj situaciji, nedovoljnim sredstvima , ne razumijevanju izdavača ili nečem drugome ? Da li su to razlozi da se ne čuje za neke kreativne pojedince ili bendove? Vjerujem da je nedovoljna motivacija ( ljubav prema tome ) veliki razlog čestih raspada potencijalno kvalitetnih bendova. Neka mi nitko ne zamjeri, ali stvarno se ne sjećam kad sam zadnji put čuo za neki hrvatski metal bend da bi me oduševio svojom kvalitetom u razmjerima ( kategorijama bendova ) o kojima govorim. Svakako cijenim pokušaje ljudi da se probiju i da se za njih čuje, ali što je to što im fali da uspiju, da naprave taj korak ka nečemu većem ? Ovo pitanje nije puka retorika vec bih doista želio čuti vaše mišljenje o tome. Možda je u pitanju samo moje nedovoljno poznavanje metal scene na ovim prostorima…
Svakako je težak i trnovit put do uspjeha ali mislim da se upornost isplati. Međutim ne bi bilo na odmet da se mladim ljudima izađe u susret i pomogne u njihovom pokušaju da nešto naprave. Nažalost, sve se cijeni kroz zaradu ili isplativost pa tako većina pokušaja da se nešto postigne padne u vodu kad dodje u pitanje ulaganje u projekt. Pitam se da li bi finci ( ili bilo tko drugi ) bili toliko kreativni da žive u ovakvoj državi ? Ali mislim da je to vec druga tema…
I da završim ovaj, poduži, post htio bih reci da metalmorfoza.com počinje ” projekt “ ( besplatne ) promocije mladih bendova kroz ovu stranicu! No o tome više u jednom od sljedećih postova!
Komentari na “ Skandinavski fenomen ili u čemu je stvar ? ”
Čini mi se da imamo na stranici pravog metal-gurua…fenomenalan post!
Najsadržajniji do sada, što po mom mišljenju odražava ideju i smisao metalmorfoze.com…
Volim nordijce i dobro si primjetio njihovo otvaranje raznim stilovima metala! Nisu mi poznati svi bendovi i pojedinci koje si naveo, ali In Flames mi je glazbena poslastica. Spomenula bi i Katatoniu…predzadnji album Viva Emptiness je odličan!
Ono što me se najviše dojmilo je tvoje promišljanje hrvatske metal scene u odnosu na nordijsku, na kraju krajeva i bilo koju drugu, ali činjenica je da se sjever polako nameće kao prava Meka metal glazbe! Nordijske države su među najbogatijim i najrazvijenijim zemljama svijeta gledano po parametru GDP per capita (bruto društveni proizvod po glavi stanovnika). Ono što ih posebno ističe je da su to socijalno najosjetljivije države sa vrlo jakom socijalnom politikom. Neki ekonomisti smatraju da u njima socijalizam nije samo puka teorija, nego stvarni život! Zasigurno je prednost bendova ili pojedinaca koji se tamo rađaju velika u pogledu realizacije svojih glazbenih uradaka.
No, da li je to i odrednica njihove kreativnosti?
Brojni umjetnici kroz povijst su živjeli na rubu gladi i ovisili o rasploženju bogatih mecena pa su ipak stvarali velika djela.
Volim uvijek gledati na stvari iz perspektive pojedinca, jer čekanje da država i društvo nešto naprave za nas mi liči na čekanje Godoa!
Rođenjem i odrastanjem na nas djeluju brojni utjecaji. Mogli bi ih svrstati u tri glavne grupe: genetski utjecaj, utjecaj odgoja i utjecaj okoline.
Prvi utjecaj, nam govori da su za naš život odgovorni naši djedovi i bake, oni nam mogu biti krivci za sve naše pogreške.
Drugi utjecaj, kaže da su nas udesili naši roditelji…a, treći da su to učinili naši vršnjaci, prijatelji, razne udruge.
Sigurno da su svi ti utjecali ostavili duboki trag u našoj ličnosti, ali kroz život V. Frankla možemo uvidjeti da smo mi jedini odgovorni za svoj život i potencijal koji nosimo u sebi. Frankl je bio psihoanalitičar, Frojdov učenik, ali se kasnije odvojio od njega.
Nažalost, tijekom II svjetskog rata bio je ztočen u koncentracijskom logoru, gdje je bio izložen najgoroj mogućoj torturi. Tada je shvatio da nacisti mogu kontrolirati njegovo cjelokupno okruženje, ali da ne mogu kontrolirati kako će to utjecati na njega! Drugim riječima shvatio je da ima ”slobodu izbora” u svom životu! Kasnije je svoje iskustvo pretočio u tehniku logoterapije.
Mislim da premalo ljudi koristi upravo taj dar ljudske prirode i nastavlja se ponašati u skladu s starim, konformističkim modelom: poticaj —- reakcija!
Franklov model bi bio: poticaj —- sloboda izbora —- reakcija!
Dakle, sami možemo raditi izbore u svom životu! Kada donesemo odluku, ona ima svoju prirodnu posljedicu, ali izbor odluke je naš!
Iz te perspektive većina ljudi na našim prostorima mora otkriti slobodu izbora i tada će prepreke, na putu životnog uspjeha, početi nestajati! Tu ubrajam i hrvatske metal bendove!
Sada sam se sjetila Exit festivala, koji se održava nedaleko od nas, u državi koja je u sličnom političkom, ekonomskom, socijalnom okruženju kao i Hrvatska pa ipak Exit živi!
Kako vidiš inspirirao si me svojim postom, a možda je tajna skandinavskog fenomena ipak uzavrela krv Vikinga ili ples polarne svjetlosti na skandinavskom nebu…što kažeš na to?
Pozdrav ekipi!
Nevjerovatno je kako kad bas razmisljam o nekim stvarima uvijek netko zapocne razgovor o bas toj temi. Bit cu britak i vrlo kratak:
Prvo sam razmisljao o izdavackim kucama i kako ih je skandinavija prepuna, i to upravo onih koje izdaju metal glazbu. U nedostatku talenta ili eventualno maste tu su producenti.
Drugo o cemu sam razmisljao je standard zivota (citaj socio-politicka situacija u zemlji).
Dakle, kada u biti zbrojimo ove dvije cinjenice i dodamo mentalitet (citaj zanimanje za ili potraznja) dobit cemo rezultat odnosno razlog.
P.S. Mislim da mudrovanjem i doslovnim isfuravanjem nikada necemo doci do zakljucka jer ce upravo takvo izrazavanje u nekima izazvati gadjenje prema ovom “mini portalu” i ljudima koji pisu na njemu. Nitko ne voli mudrijase, pa ni mudrijasi, to svi znamo. (oni na koje se ovo odnosi imaju dovoljno soli u glavi da shvate zasto sam ovo napisao, ostali nek zanemare)
P.S.2 Polarna svjetlost ih je definitivno ozracila! :)
Po meni ovaj post nije mudrovanje niti isfuravanje…no, palo mi je na pamet da si možda mislio na moj komentar?
Prvi put sam dosta površno pročitala tvoj komentar…Sada sam ga ponovno pročitala i rekla ups! : )
Alo, el radi ova metalmorfoza?
Stvarno dobar post - fino bi bilo da malo zesce metalmorfoza pocne stvarno promovirati mlade rvacke bandove.
Hello!
Nice site ;)
Bye
Objavi svoj komentar!