Hmm ljudi sta da vam kazem,to covjek treba pogledat da bi okusio mix dviju najtezi vrsta glezbe (Metala i Klasike) Zamislite Larsa,Hetfielda,Hammetta i Newsteda na bini okruzeni sa stotinjak sviraca koji su svirali od trubi,flauta…do harfi i violina..Ja sam se šokirao kako je to dobro ispalo i kako su se ta dva totalno različita pravca glazbe uspjeli spojit.U biti to su uradili s mnogo muka jer dok se za svaki istrumen napravi dionica sigurno nije bilo lako..Na koncertu su izveli noge od svojih poznatuh pjesama kao par:Master of Puppets,The Call of ktulu,Nothing else matters itd…A ja vam samo mogu preporučit da pogledate!!

Da skrabnem, jest da nema veze s metalcima,
ali rado cu ostavit trag:)

Nakon Shagratha iz Dimmu Borgira, još se jedan klutni, zapravo nemjerljivo kultniji norveški blacker odlučio okušati kao rocker. On se zove Olve Eikemo, poznatiji je kao Abbath, frontman skupine Immortal, i s bivšim je kolegom iz Immortala i Amputationa, bubnjarom Armageddom, basistom Sahga T.C. Kingom i gitaristom Enslaveda Ice Daleom, osnovao bend super kratkog i jednostavnog imena - I.
A ono što nimalo nije jednostavno je pomisao da bi skupina okorjelih blackera mogla snimiti rock album, a baš su to napravili. U stvari, ne samo rock, obzirom da je ponuđeni materijal potpao i pod utjecaj heavy/thrasha i blacka.

Ako to do sada nije bilo poznato, ovdje je postalo očigledno da su Lemmy & Motorhead team jedan od dražih Abbathovih bendova, obzirom da je njihov utjecaj u svim pjesmama i te kako značajan. Također, otprije se zna da mu je, uostalom kao i većini black muzičara, uzor Quorthon (R.I.P.), pa ne čude niti jake dodirne točke i s Bathoryjem.
I kad se sve to poveže u jednu cjelinu, ispada da je “Between Two Worlds” jedan strašno dobar, himnični album s jakim utjecajem epike, snažnim vokalima, gotovo savršenim thrash riffovima, heavy metal solažama, izvrstnim vokalima i prvoklasnom produkcijom.
Najjača, ujedno i najbrža stvar na albumu je “The Storm I Ride”, furiozni heavy rock naslov s briljantnim gitarama, najthrasherskija je “Batallions”, koja je dijelom odsvirana u bržem, a najviše ipak u srednjem ritmu, kakva je velika većina pjesama.
Među njima mi se najodmjerenijom čini “Warriors”, a istaknuti vrijedi i čvrstu rock baladu “Far Beyond The Quiet”, te “Cursed We Are”, koja ima najviše dodirnih točaka s Immortalom, i to onim sa “Sons Of Northern Darkness” albuma.
‘Limited edition’ je od ‘regularnog’ bogatiji za dvije bonus pjesme, pa ih sadrži deset, i logičniji je izbor za nabavku albuma kojim su Abbath i ekipa napravili sjajan posao. Ekipa u kojoj je sudjelovao još jedan bivši Immortalov član - Demonaz, koji je autor tekstova.
Ovim je albumom Motorheadov moto ‘Everything Louder Than Everyone Else’ dobio jako ozbiljnu konkurenciju. A zašto mislim da je tako, najbolje je da provjerite sami.

autor teksta: lj.c. za muzika.hr

Službena stranica benda 

Myspace stranica

Efo dragi moji drugovi me(n)talci….prvo moram pohvalit ljude koj su došli do ove briljantne ideje…pa da i metalci imamo nekvo svoje velko okupljalište…iako niste dovoljno reklamirani…al ću se pobrinut za to…pa dakle…ja sam Magdalena i imam 13 godina….sa metalom sam se srela prvi puta prije dvije godine i bila je to ljubav na prvi pogled…najviše slušam death,a od NWoBM su mi naj Maideni…ofkors…moje znanje o metalu je kolko-tolko opširno….ne volim da nas obični smrtnici nazivaju sotonistima,ološ,antikristi il nešto slično….te da nas izdvajaju kao nekve glupe autsajdere…ja osobno ne vjerujem u Boga(iako sam krštena),te me zanima crna magija…ali ne štujem Sotonu niti ne čaram….ne volim da ljudi osuđuju nas zbog našeg imidža…doživjela sam ja nekve situacije gdi sam ostala paf…npr.ravnateljica moje škole nem je došla održat predavanje da ako imamo crnu majcu da mislimo da smo kul…te da nesmemo slušat takvu glazbu jer nećemo završit fakultet ili školu…mislim…onak…čudno…no nema veze….ovaj blog je kul stvar i dizajn mi se sviđa…ovo je za prvi puta…sljedeći puta ću pisat o nekvim bendovima…za više informacija o meni i mojoj glazbi posjetite http://naprugi.blog.hr

Slušam ga već par dana i moram priznati da mi je ovaj album bolji od prošla dva studijska albuma ” Life is killing me ” i ” World coming down”, ali svejedno nemože nadmašiti ” Bloody kisses ” ili ” October rust ” koji su meni njihovi najbolji albumi… svaki na svoj način.
Šta nam onda donosi novi uradak ovih brooklinskih legendi? Sveukupni dojam je da je album malo čvršći, ima malo življi tempo ali pošto su T/O/N majstori u promjenama ritma i atmosfere očekujte svašta, ultra spori doom, brooklinski hardcore, ruske himne, pa i taktove pjesme ” Hey Jude “( od Beatlesa..naravno ) u najdužoj pjesmi na albumu 14-minutnoj ” These Three Things “. Novost je da im na albumu gostuje pjevačica Tara VanFlower na pjesmi ” Halloween in Heaven “.
Nebi bilo fer da izdvajam neke pjesme koje su meni odmah zapele za uši jer je svaka pjesma posebna po nečemu i mislim da će svi fanovi biti, više-manje, zadovoljni.
Na kraju bi ovu kratku ” recenziju ” zaokružio mišljenjem da će ovim albumom T/O/N malo povratiti onu snagu koju su, čini mi se, polako počeli gubiti.

1. Dead Again
2. Tripping a Blind Man
3. The Profits of Doom
4. September Sun
5. Halloween in Heaven (with Lycia’s Tara VanFlower)
6. These Three Things
7. She Burned Me Down
8. Some Stupid Tomorrow
9. An Ode to Locksmiths
10. Hail and Farewell to Britain

U potpunosti sam siguran da je nepotrebno posebno isticati kako je Therion jedan od super rijetkih metal bendova s unikatnim stilom. Iako se u posljednje vrijeme nekako ‘udomaćio’ izraz opera i(ili) symphonic metal, činjenica je da to nije potpuni opis muzike ove skupine iz Stockholma, čija je dodatna vrijednost da je svaki album barem malo drukčiji od svojeg prethodnika. Usto, barem koliko je meni poznato, a imam u fonoteci sve njihove albume, Therion u svojoj šesnaestogodišnjoj diskografskoj karijeri nikada nije snimio loš album.
Pa tako nije niti “Gothic Kabbalah”, kojem bi, uz gore navedenu stilsku formu, mogli dodati kako sadrži još i poprilično snažne utjecaje folka, heavya, gothica i progresive. Po mojem mišljenju, “Gothic Kabbalah” je nešto kao simbioza “Lemuria/Sirius B”, “Secret Of The Runes” i “Vovin” albuma. Dakle, ‘šetnja’ kroz posljednjih desetak godina karijere.

Uz tečne soprane (Katarina Lilja, Hannah Holgersson), koji materijalu daju najsnažniji operni pečat, i dalje se velika pozornost pridaje orkestralnim aranžmanima, a ovoga puta su dosta jače posloženi gitaristički dijelovi, što je automatizmom donijelo pomak prema heavyju.
Ustvari, doista bi bilo teško detaljno opisati što se sve ovdje može čuti, jer je u skoro sat i pol vremena trajanja albuma dramaturško/atmosferski ugođaj, upotpunjen brojnim vokalno instrumentalnim izmjenama, toliko snažan da dopire do najvećih dubina muzičkih osjećaja. Naravno, vezanih uz Therion.
Tako se u stvari može reći da je svaka pjesma priča za sebe, koja bogatstvom i šarolikošću, u kojoj nema kiča, svojih zvukova, poput magneta privlači slušateljevu koncentraciju. Nadalje, tu je hrpetina kvalitetnih aranžmana, individualnih izvedbi, jako je dobra produkcija, i veliki je problem na koji bi se segment trebala obratiti veća pozornost.
Jesu li to muško/ženski vokali, čija se mješovita, ali i žensko/ženska i muško/muška suradnja često stapa u zborske izvedbe, melodične gitarističke ritmike i solaže, klavijauture, epski ili folk ugođaji, koji nas ‘zapljuskuju’ s vremena na vrijeme ? Doista je teško dati preciznu procjenu o tome, ili, bolje rečeno, uputiti slušatelja na dio kojem bi trebao posvetiti veći dio svoje pozornosti.
Uza sve to, očekivano nisam naišao na slabu kompoziciju, a na dva ih je diska petnaest. A od onih koje su mi se učinile nekako prikladnijim za izdvajanjem spomenut ću ih nekoliko. U prvom je redu to uvodna “Der Mitternacht Love”, koja miješa baladni i srednji ritam, operni ugođaj udahnjuju joj ženski vokali, koji se izmjenjuju međusobno i s muškima, kao što je to uostalom i slučaj u gotovo svim trackovima.
Naslovna pjesma “Gothic Kabbalah” i “Trul”imaju najviše folk, ali i gothic heavy elemenata. “The Perrennial Sophia” je pjesma s jakom atmosferom, teatralnošću, koju u najvećem dijelu stvaraju bas gitare, i u njoj ima gothica, a klavijaturistički su passagei složeni u neoprogressive stilu.
Jako dobra pjesma je i “Three Treasures”, koja u svojim gitarističko vokalnim heavy dijelovima podsjeća na Dia, što će reći da su u njoj najdojmljviji muški vokali, a nije beznačajan niti utjecaj perzijskog folk melosa. “TOF - The Trinity”, najžešća je, i hard/heavyu najbliža pjesma, a kolosalni, četrnaest i pol minutni ep “Adulruna Rediviva”, usprkos kvalitetama svih izvučenih, a i onih ostalih, definitivno je najbolja pjesma na albumu.
Prepuna dramaturgija, stalnog epskog ugođaja, u uvodu u svoju priču nam nudi operne dijelove u baladnom ritmu, koji se postepeno pojačava i ubrzava, da bi se prema kraju opet primirio. A unutar tih ritmova čuju se space klavijature, sočne solaže, solo i zborsko pjevanje, puhački aranžmani, orgulje i još mnogo toga u čemu se može i mora uživati. Upravo je tom pjesmom dostignut vrhunac kreativnosti na ovom albumu.
Često smo spominjali vokale, pa kako smo istaknuli cure koje su pjevale, a vjerujem da je većini poznato da se Christopher odrekao pjevanja, recimo da su svoje glasnice ovdje ‘podarili’ Mats Leven (At Vance, ex-Yngwie J. Malmsteen) i Snowy Shaw (ex-Mercyful Fate, ex-King Diamond, ex-Dream Evil).
Iako je ovdje dosta toga izneseno, to je tek manji dio onoga što se može čuti na “Gothic Kabbalah”, još jednom u nizu fantastičnih albuma Theriona. Za ostatak ipak preporučam njegovu nabavku i individualnu analizu. Tako će se ovaj album doživjeti najvjerodostojnije, jer ovo ovdje tek su neke od najosnovnijih smjernica.

CD1

1. Der Mitternachtlöwe [5:38]
2. Gothic Kabbalah [4:33]
3. The Perennial Sophia [4:54]
4. Wisdom and the Cage [5:01]
5. Son of the Staves of Time [4:47]
6. Tuna 1613 [4:23]
7. Trul [5:11]
8. Close up the Streams [3:55]
CD2

1. The Wand of Abaris [5:51]
2. Three Treasures [5:20]
3. Path to Arcady [3:54]
4. TOF - The Trinity [6:18]
5. Chain of Minerva [5:21]
6. The Falling Stone [4:46]
7. Adulruna Rediviva [13:37]

autor: lj.c. za muzika.hr

Već godinama najveće ime symphonic metal scene, bend zbog kojeg je u devedesetima ovaj pravac postao ‘in’ - švedski Therion, te podjednako velik i legendaran predstavnik heavy/power metala - njemački Grave Digger, odlučili su zajedno krenuti na turneju u sklopu koje će posjetiti i našu metropolu. Ovo će se spektakularno gostovanje održati 1. veljače u Boogaloo clubu, a za predgrupu najavljen je Sabaton.
Za one koji još uvijek razmišljaju o tome ići ili ne ići na ovaj happening, evo mali podsjetnik na veličinu ovih imena:

Therion su karijeru započeli još 1987.-me pod imenom Blitzkrieg, no već naredne godine promijenili su ime najprije u Megatherion, a ubrzo i u Therion koje je ostalo do današnjih dana. Već na samom početku svoga postojanja prepoznati su kao vrlo kreativan i perspektivan bend, te 1991. godine izdaju svoj prvi album “Of Darkness”. Drugim ostvarenjem nazvanim “Beyond Sanctorum” 1992. postaju miljenici underground i death metal publike.
No, potom je uslijedilo razdoblje ludog eksperimentiranja i promjena u postavi benda nakon kojeg je kao originalni član ostao jedino njegov glavni osnivač Christofer Johnsson. U ovom su prijelaznom periodu nastala dva albuma: “Symphony Masses: Ho Drakon Ho Megas” i “Lepaca Kliffoth”. Prvi navedeni posebno je šokirao i fanove i kritičare jer je sastav odlučio u svoj dosadašnji stil unijeti neke novosti i poigrati se zvukovima jazza, industriala, heavy metala i gothica. Ovakve su reakcije bile vrlo dobre za bend te mu donijele ugovor s Nuclear Blastom za koji je Therion i sklepao “Leplaca Kliffoth”, album kojim je prekinuta svaka veza s njihovim prvotnim muzičkim pravcem, death metalom.
Šesto po redu ostvarenje, “Theli”, grupi je donijelo toliko željenu slavu i to upravo zahvaljujući tom sada već u potpunosti stručnom eksperimentiranju iz kojeg je i stvoren jedinstveni Therion symphonic metal isprepleten progresivom, hevijem i brojnim drugim stilovima. Njegov je pak nasljednik “Vovin” u Europi prodan u čak 125.000 primjeraka i to je prvi njihov album na kojem je upotrebljen pravi orkestar. Time je bend stvorio svojevrsni hibrid klasike i metala koji je njegovan u svim dosad stvorenim albumima.
Najnoviji uradak ovih genijalaca zove se “Gothic Kabbalah”, a kakav je moći ćete provijeriti upravo na ovom koncertu.

Grave Digger su se, ako izuzmemo nekoliko nastupa po manjim festivalima, prvi put pojavili na sceni 1983. godine kada su snimili dvije pjesme (”Violence” i “2000 Lightyears From Home”) za kompilaciju “Rock From Hell”. Godinu dana poslije njihov prvi album “Heavy Metal Breakdown” bio je tu.
Iako nekako nezapaženi, nastavili su s radom te dvije godine potom izdali “Witch Hunter”. Turneja koja je uslijedila (nastupi po festivalima, zatim kao predgrupa Helloweenu, te konačno i kao headlineri uz Celtic Frost i Helloween), donijela im je priznanja koja su zaslužili, a i treći album “War Games” bio je pred vratima (1986.).

No, samo godinu dana nakon njegovog izlaska dolazi do promjena u line-upu, te bend mijenja ime u Digger i kao takav izdaje album “Stronger Than Ever”. Ova je promjena i okret prema rock vodama bila pokušaj probijanja kod masa tada zaluđenih Bon Jovijem i Van Halenom, no sve je završilo kao jedan veliki fijasko pa je Boltendahl odlučio da je s bendom gotovo.
Ipak, 1991. godine, uz neke nove članove Grave Diggeri se ponovo okupljaju, te albumom “The Reaper” najavljuju povratak svojim istinskim korijenima. Potvrdu toga fanovi su dobili na sljedeća dva uratka, “Symphony Of Death” i “Heart Of Darkness”, a njihova je popularnost svakim danom sve više rasla.
Godine 1996. bend nam je podario prvi dio velike trilogije o srednjem vijeku, “Tunes Of War” koji opisuje raniju povijest Škotske. Drugi dio “Knights Of The Cross” finiširan je već godinu iza, a kao što mu ime govori, opisuje uzdignuće i pad Templara. Finalni dio trilogije, “Excalibur”, izašao je neposredno prije novog tisućljeća, a njegova je tema kralj Arthur i vitezovi Okruglog stola. Ova je cjelokupna trilogija vinula Grave Digger na sam vrh heavy/power metal izvođača, a potpisivanje s Nuclear Blastom koje je uslijedilo tomu je dodatno pridonijelo.
“The Grave Digger” iz 2001. godine prvi je album sklepan za novog izdavača, a iza njega još su uslijedili i “Tunes Of Wacken” (prvi live album u karijeri benda), zatim “Rheingold” (još jedan konceptualni uradak, ovoga puta inspiriran Wagnerovim “Nibelungškim prstenom”), “The Last Supper” (po mnogima najbolji album u njihovoj karijeri), te “25 To Live” (prvi pravi live album).
Diggeri će u Hrvatskoj predstaviti i svoje najsvježije ostvarenje “Liberty Or Death”, a s obzirom da je glavni čovjek benda, Chris Boltendahl, objavio da će grupa postojati još maksimalno sedam godina, vrlo vjerojatno je da će ovo biti njihov posljednji nastup u Zagrebu.

Ulaznice se mogu kupiti po cijeni od 160 kuna u sustavu Eventima (link na www.muzika.hr - Kupovina ulaznica).
Članovi fan cluba muzika.hr ulaznice za koncert skupina Therion i Grave Digger mogu nabaviti po cijeni od 150 kuna (Eventim).

——————————————————————————————————————–

Članak preuzet sa muzika.hr - autor a.ž.

Nakon gotovo tri godine, od prošlog albuma, u prodaji ( krajem mjeseca ) će se naći novi cd grupe Pain of Salvation. Svi se pitaju kako će to zvučati poslije izuzetno uspješnog i odličnog prethodnika ” BE “…eto imam tu sreću da sam ga uspio poslušati i potpuno sam siguran da će svi njihovi fanovi ( ali i oni koji to nisu! ) dijeliti moje mišljenje iz ovih par rečenica o ovom genijalnom albumu / bendu.
Dakle radi se o materijalu koji je dosta žešći, energičniji u odnosu na “ BE “, a to se odmah čuje i sa uvodnom ( ujedno i naslovnom ) pjesmom ” Scarsick “. Ponovno su ovi šveđani unijeli raznolikost u ovaj žanr tako da nakon par, rekao bih, ” normalnih” pjesama album ” presjecaju ” dvije pjesme ” America ” i ” Disco Queen ” koje apsolutno mogu poslužiti kao predložak za kakav Broadway-ski mjuzikl…na kraju krajeva svi njihovi albumi mogu biti pretočeni u mjuzikle, a usudio bih se reći i filmove jer se radi o konceptualnim albumima gdje svaki priča priču o životu kroz razne aspekte kao što su rat, religija, ekološki problemi, egzistencija čovječanstva…Izdvojio bih još dvije pjesme koje su meni odlične, a to su ” Idiocracy ” koja je pomalo tmurna i tjeskobna te pjesmu nakon nje ” Flame To The Moth ” koja ima dosta agresivnih vokala pomalo netipičnih za nijh. Moram priznati da je Daniel Gildenlöw još jednom uspio nadmašiti moja očekivanja…sve pohvale njemu i cijelom bendu na ovom uradku!
Svakako bih preporučio ovaj album i onima koji nisu fanovi progresivnog metala jer ovaj bend zaista pomiče te granice sve više i više.

Pain of Salvation

My Space POS

Pjesme:

01. Scarsick
02. Spitfall
03. Cribcaged
04. America
05. Disco Queen
06. Kingdom of Loss
07. Mrs Modern Mother Mary
08. Idiocracy
09. Flame to the Moth
10. Enter Rain

Nakon što ga slušam već duže vrijeme odlučih podjeliti sa vama to…razočaranje, ravnodušnost ili pak oduševljenje ovim albumom, nisam više ni sam siguran šta bi mislio koliko god to čudno bilo…pa da krenemo…

Dakle u drugom mjesecu izlazi novi album ovih danaca za kojeg moram reći da sam ga sa nestrpljenjem očekivao i bio sretan kad sam ga našao na netu prije nepunih mjesec dana. Djelom zato jer su mi odlični njihovi prethodni albumi , a djelom jer me jako zanimalo kako će zvučati novi vokal nakon odličnog Michaela! I tako ga ja skinem, prebacim u iTunes, stavim slušalice i ožeži! Prva stvar ” Humanaut ” ( intro ) nekakvo uzletanje, nabrijano do daske…može proći. Kreće druga pjesma na albumu pod imenom ” In the Nothingness Black ” i osjeti se onaj Mnemic štih, a i novi vokal se odlično uklapa iako ima stvarno poseban stil pjevanja brutalnim vokalom, u trenutku mi se činilo kao da će se izrigati od ” scream-ova “, sve u svemu probijanje zvučnog zida ali sa vrlo melodičnim refrenom - jedna od boljih pjesama na albumu! Treća pjesma ” Meaningless ” je očiti hit albuma i naravno prvi singl za koji se snima i spot, također jako melodična stvar i odlični ” clean ” vokal novog pjevača Guillaume Bideau-a. Na sljedećoj pjesmi ” Psykorgasm ” dolazi do izražaja onaj vokal koji izgleda kao da je čovjeku pozlilo ali ono jebački pozlilo i nažalost to mi je jedini utisak sa te pjesme pa je uvijek preskačem kao i pjesmu nakon nje ” Pigfuck “, petu po redu. Šesta pjesma ” In Control ” već donosi malo osvježenja i usudio bih se reći da su počeli eksperimentirati sa malo ( ali malo ) progresivnijim pristupom. Pokazali su i malo više kreativnosti ( i mogućnosti novog pjevača ) jer su djelovi odrađeni u višeglasnom pjevanju. Pjesma se nastavlja u 7 po redu ” Electric I’d Hypocrisy ” pa tako na neki način tvore jednu pjesmu iz dva djela. Osma pjesma ” Stuck Here ” komotno može proći kao pjesma sa AIS albuma…dakle sve je rečeno. Deveta pjesma ” What’s Left ” je meni, možda, i najbolja pjesma na albumu koja je odsvirana u ritmu,
rekao bih, netipičnom za ove dance, uz naravno još jedan melodični referen. 10 po redu ” Shape of the Formless ” je u klasičnom thrash stilu i nažalost se opet ponavlja onaj brutalni screaming koji ja jednostavno nemogu smisliti…kadi ti ne leži ti ne leži…I tako stigosmo do zadnje stvari na albumu ” The Eye On Your Back ” koja je ujedno i najduža stvar na albumu sa svojih 7:30 minuta. To je takodjer tipična Mnemic pjesma za kraj albuma koja završava uz atmosferični background klavijatura i vokal u pratnji klavira da bi se sve stopilo u kapi kiše…nice touch!

Da bi zaključio ovu ” recenziju ” htio bih se samo vratiti na početak kad sam rekao da neznam šta bi mislio o ovom albumu…kad sam ga prvi put poslušao osjetio sam razočaranje jer sam nekako očekivao više od ovih ljudi, pogotovo kad sam pročitao izjavu jednog člana benda da im je kao predložak za album poslužio, između ostalog, i film “ Odiseja u svemiru : 2001 “, a kada su objavili omot albuma koji izgleda odlično, mračno, smireno, a istovremeno uznemirujuće kao i sam svemir, jednostavno sam očekivao nešto ipak malo…drukčije. Ali svejedno me opet vuče da ga slušam ispočetka i mislim da je to jedan od onih albuma koji imaju tendenciju da sa vremenom ( slušanjem ) budu sve bolji…neznam…prosudite sami…

Homepage Mnemic 

Myspace/Mnemic 

01. Humanaut
02. In The Nothingness Black
03. Meaningless
04. Psykorgasm
05. Pigfuck
06. In Control
07. Electric I’d Hypocrisy
08. Stuck Here
09. What’s Left
10. Shape Of The Formless
11. The Eye On Your Back
12. Zero Synchronized (Japanese bonus track)

Kao što ste primjetili Metalmorfoza je izgubila dosta zadnjih postova nako što je server riknuo. Nažalost i svi korisnici koji su registrirani od datuma ovog zadnjeg posta će se morati registrirati ponovo…jebiga baš mi je žao jer je bilo dobrih postova, a nismo radili nikakav back-up. Eto ovo je jedan od načina da steknete naviku backup-iranja svojih fajlova… ; )

Idemo dalje…